Trebinje: Samuraj koji voli musaku

Nikad čudniji intervju u mojoj karijeri. I nikad više učesnika u razgovoru. Koristili smo se srpskim i engleskim jezikom, kombinacijom Indonežansko – japanskog (kako je moguće ne znam), gugl translejterom, mahanjem rukama, imitacijom svega i svačega i još ponečim…

Gost u programu Radio Trebinja bio je, ili je makar trebao da bude, fudbaler „Leotara“ , Japanac Takuma Odaka.

Kada Japance opisuju, mnogi su skloni da kažu hrabri, vrijedni, ponosni, Samuraji.

Takuma Odaka se uklapa u sve rečeno osim….Osim što baš i ne liči na samuraja.

Asistenti u komunikaciji sa ovim mladim fudbalerom bili su nekadašnji fudbaler „Leotara“ Igor Joksimović koji je igrao nekada u dalekoj Indoneziji i menadžer.

Na svako pitanje postavljeno na srpskom jeziku Takuma je zbunjeno gledao prvo mene, a onda i Igora. Pokušali smo sa Engleskim. Slično je reagovao. Uslijedila je igra pantomime. Pitanja postavljena rukama imala su više uspjeha. A najviše sjajni Gugl translejter. Gugl je prevodio pitanja, a nakon toga i odgovore. Rezultat toga je i ova priča.

Vječiti osmjeh na licu, poduža crna kosa i pogled kojim pokušava da usvoji svako novo znanje novo iskustvo koje mu je itekako potrebno u Trebinju, hiljadama i hiljadama kilometara udaljenom od njegovog rodnog Tokija. Tačnije jednog predgrađa ovog milionskog grada koje ima stanovnika kao cijela RS.

Takuma igra na poziciji zadnjeg veznog ali ga „ima“ po cijelom terenu, klasična „radilica“. Dugo mu je trebalo da zaigra u plavo bijelom dresu. Ne zbog njegovog znanja i umjeća već zbog administrativnih problema prilikom registracije za „Leotar“.

„Najsretniji sam bio kad sam dao gol za „Leotar“, a protivnik nam je bio,,, mmmmm…..ne znam“ sa osmjehom na licu reče Takuma.

„Sloboda“ , nadovezuje se na ovu priču Joksimović, a Odaka klima glavom.

„Znam riječi. Desno, lijevo, pazi, leđa, dobro jutro, dobro dan, dobro veće, hvala…“, kaže trebinjski Japanac. Pitali smo ga i da li zna neku psovku, jer, jelte to se u igri najprije nauči…..odustali smo od prevoda i uskratili vas za odgovor.

Koliko smo ga mogli razumjeti, Takuma jedva čeka da ode kod porodice u Japan. Tamo ga čekaju dvije sestre, otac i majka. Ispričaće im, kako nam reče, da igra fubal u lijepom gradu, da se druži sa odličnim ljudima, da je sretan i da će se vratiti u Trebinje.

„Todor (Vladimir Todorović fudbaler „Leotara“) je odličan drug. I svi ostali su super. Trebinje je lijep grad sa mnogo sunca. Hrana je dobra (jedva smo shvatili da obožava musaku i ćevape, jer je teško na virtuelnom prevodiocu, na japanski reći ćevapi, burek, musaka), djevojke su lijepe, ne voli previše da šeta (valjda se ne izgubi, pa se ne zna vratiti), prepoznavaju me na ulici, djeca ponajviše, super je“, suština je njegove priče.

Trener „Leotara“ Rajko Mičeta kaže da je veoma inteligentan, vrijedan i odličan fudbaler. „Veoma teško smo u početku komunicirali, ali sada je sve bolje. Kada nauči nešto više riječi, biće još bolja komunikacija ali i igra“, kaže Mičeta.

Dok ovo budete čitali, poštovani posjetioci sajta, Takuma Odaka, Japanac u plavo bijelom dresu, u avionu će razmišljati o vremenu provedenom u Trebinju. I sigurno će se vratiti na Police. Vidjeli smo to u njegovim očima.

„Samuraj sa Polica“, krstili su ga novinari, a mi ćemo drugačije. „Samuraj koji voli musaku“.
Ratomir Mijanović/Radiotrebinje