Sportska porodica Milanović iz Trebinja (VIDEO)

Sve nas je povukao naš stariji brat Srđan na tu košarkašku stazu. Odveo me na moj prvi trening. Pa možda zbog našeg okruženja u našem klubu, zavoljela sam trenera, taj sport, cure koje treniraju košarku i odlučila sam da ostanem tu – započinje priču Sara Milanović.

Nisu baš na prvu loptu odlučili da budu u svijetu košarke, otkrivaju nam Milanovići. Najstariji brat Srđan, pokretač je te ideje. Trenutno se profesionalno bavi košarkom. Igra u Mrkonjić Gradu za Košarkaški klub Mladost. Za ostalo troje, to je bio samo logičan slijed.

– Uglavnom smo svi bekovi, a moj cilj je da zajedno sa sestrom zaigram na bekovskoj liniji. Stvarno nas je teško sve okupiti, evo i sada nam nedostaju Srđan i Mile koji zbog svojih obaveza nisu mogli da budu ovdje. Igram u ŽKK Leotar 03, ove godine smo ušli u Premijer ligu BiH i po meni je to naš najveći uspjeh što smo prošle godine osvojili prvo mjesto u Republici Srpskoj. Pored juniorskih, kadetskih, pionirskih, zlatnih i srebrenih medalja, moj najveći uspjeh je poziv za reprezentaciju BiH, jer je mnogo bitno da neko na tom nivou primjeti naš talenat iz ovako malog grada – nastavlja Sara Milanović.

Najmlađa u porodici Milanović, osim košarkaških, uspjehe niže i na drugim poljima. Odličan je učenik, uz osnovnu školu, pohađa i muzičku, svira violončelo i član je orkestra Gimnazije. Smatra da vremena ima za sve, ako volite ono što radite. Sa osmijehom kaže da joj je srcu, ipak, najbliža košarka.

– U košarci zajedno koračam sa svojom sestrom koja mi je i bila uzor u svim ovim goodinama, koja mi je pomagala u svim teškim trenutcima i davala mi savjete kada sam nešto griješila. Moja kruna trenutno karijere jeste poziv za reprezentacije Srbije, bila mi je to velika čast, bila sam ponosna na sebe i na sve koji su me podržali. Mislim da je jako bitno da sportisti iz malih gradova dobijaju prilike i iskoriste šanse – rekla je Ana Milanović.

Podrška roditelja im je, kažu, najveći pokretač i motiv u sportu, ali i u životu.

– Mislim da nema utakmice da oni nisu prisustvovali, oni su naši najveći kritičari ali i najveća podrška – dodaje Ana, a majka Ljilja kao i sve brižne majke, hvali svoju djecu i bodri ih da izađu na pravi put.  

 – Kada djecu shvatite kao obavezu tada vam sve bude teško, ali kada ih shvatite kao nešto pozitivno što vam daje energiju, snagu i volju, onda to ništa nije teško. Nama ništa nije teško oko djece, ono su naša najveća podrška, a i mi njima. Kako čovjek stari sve to proživljava opet s njima te naše mlade dane pa s njima proživljavamo i te treninge, i te utakmice, mature, prve ljubavi, gledamo pozitivno na sve to, ako bismo razmišljali o tim strahovima sve bi bilo teret. Djecu treba shvatiti kao nešto pozitivno u životu i sve ide kako treba.

Važno je u životu odrediti prioritete, što je ova porodica i uradila. Uspjehe nižu na svim poljima, izrasli su u dobre ljude i dobre sportiste, i za primjer su mnogima.

– Sport je bitan za zdrav život, mladima bih preporučila da se bave sportom da postave pozitivan cilj u životu, jer jakom željom i voljom mogu postići svoj cilj – zaključuje Sara Milanović.

RTRS