Omladinska organizacija "Korak Naprijed" Trebinje U korak naprijed sa vijestima, svaki dan.
MOSTAR, PEKING – Mostarac Josip Cvitković još u djetinjstvu je donio odluku da studira medicinu, a posljednjih šest godina ostvaruje svoj dječački san i adresu u Mostaru zamijenio je onom u Pekingu, u dalekoj Kini, gdje na Medicinskom univerzitetu Kapital privodi kraju Fakultet kliničke medicine, a kako kaže za “Nezavisne novine”, priprema se za master studije, koje počinju već u septembru.
Ovaj vrijedni mladić kaže da mu je velika čast jer je prvi stranac koga je Pekinška bolnica Tian Tan primila kao studenta na kliničkoj studiji neurohirurgije.
“Budući da svaki student treba imati svoga mentora, imao sam malo problema, jer par koji sam kontaktirao bio je voljan da me primi u svoj tim, ali, nažalost, nisu imali potrebne kvalifikacije, jer ne može svaki mentor imati licencu da vodi stranca kao studenta. Stoga mi se izbor suzio, budući da sam želio učiti o preciznom liječenju glioma, pripremio sam se maksimalno moguće i otišao na intervju kod najuglednijeg neurokirurga Jiang Taoa, koji je doslovno genije, te trenutno, koliko znam, posjeduje svaku moguću nagradu, osim ‘Nobela'”, priča Cvitković.
Dodaje da mu je velika čast što je ovaj renomirani neurohirurg prihvatio da mu bude mentor, a da je na njemu da opravda njegovo povjerenje.
“U Kini vole reći da uz vlastito ime predstavljamo i vlastitu zemlju, stoga mi je drago što sam mnoga vrata otvorio prvi i nadam se da će mnogi naši studenti slijediti moj primjer. Što se tiče kolega, njih 500 na godini, svatko zna za BiH, okolne zemlje, ćevape i da nas mogu posjetiti bez vize, te da je prvi spomenik Brusu Liju u Mostaru. To sam kroz svojih šest godina marljivo radio da svi upoznaju moju zemlju i kulturu, a i ja njihovu, budući da je Kina ogromna zemlja sa 56 etničkih manjina. Što se tiče profesora, pogotovo kirurga, ne da znaju samo za BiH, znaju i gradove, našu povijest. Upoznao sam i dosta Kineza koji znaju praviti ćevape, to mi je bilo hit, pa kad se zaželim ćevapa, odem kod njih na ručak”, kaže Cvitković.
Napominje da, prema njegovim saznanjima, u Pekingu ima desetak studenata iz BiH.
“Nema puno studenata poput mene koji su tu duže i studiraju medicinu, na fakultetu imam dva seniora i jednog juniora iz Albanije, a kako smo jedini iz Europe, držimo se skupa i sretan sam što ih imam. Nažalost, BiH daje samo jednu bilateralnu stipendiju godišnje, a vjerujem da naši mladi zaslužuju više, pa se nadam da će uskoro BiH zamoliti Kinu da obnove ugovor o obrazovanju, koji, koliko ja znam, nije obnovljen od 2019. godine. Budući da Kina bazira sve odluke na prethodnim studentima, vjerujem da je moj rad i obraz dovoljan da se pruži veći broj stipendija za BiH, pogotovo za oblast medicine”, smatra Cvitković.
Prema njegovim riječima, BiH i Kina imaju prijateljske i iskrene odnose, te se nada da će bh. političari iskoristi zamah i ostvariti veću saradnju na području nauke i kulture.
“Na sreću, nije uvijek potrebno ići putem naših institucija koje znaju biti spore, stoga ohrabrujem sve srednje škole i fakultete da pokušaju ostvariti suradnju”, priča Cvitković, koji je i sam nakon završene srednje medicinske škole i kao student hemije i biologije na Univerzitetu u Mostaru 2017. godine otišao na jednogodišnju razmjenu u Kinu, na Pekinški institut za tehnologiju.
“U početku odabira sveučilišta upitao sam dosta prijatelja u Kini gdje je najbolje studirati kliničku medicinu. Tada nisam znao da Peking University od 2015. godine ne prihvata Europljane za studij kliničke medicine, ili da World Ranking nije mjerilo jačine i ugleda sveučilišta u Kini. Također, sad kada sam prijavljivao master studij, saznao sam da XieHe bolnica u Pekingu, najstarija i najuglednija bolnica, ne prima strane studente”, objašnjava Cvitković i dodaje da za strane ljekare Kina još nije otvorena.
“Ostati i raditi u bolnicama koje su državne gotovo je pa nemoguće, pogotovo jer je ispit za liječničku licencu težak Kinezima, a kamoli nama strancima. Vjerujem da će se stvari u doglednoj budućnosti promijeniti, jer bude li više stranaca poput mene koji se trude ostaviti dobar ugled i izvrstan rezultat sigurno će se i mnoga pravila promijeniti”, rekao je Cvitković.
Dodaje da mu učenje kineskog jezika nije predstavljalo problem i, kako kaže, garantuje da, ko hoće, ovaj jezik može savladati u roku od pola godine.
“Tek kad naučite kineski, shvatite koliko ima naglasaka, izraza i znakova pa da i Kinezi imaju problema s jezikom. Iskreno, volim učiti kineski, medicinski kineski mi je osobno mnogo lak, termini i znakovi koji ih označavaju su dosta logični. Budući da sam već dugo vezan za Peking, sada mi je veći kulturološki šok otići u Europu, gdje ima malo ili nimalo online plaćanja, sigurnosti i gostoprimstva. Budući da sam iz Hercegovine, mnogi običaji su slični, pogotovo u Pekingu te u pokrajini Šandong oko gostoprimstva i ponašanja općenito. Ono što najviše volim je ta totalna sigurnost, jer tek kad se osjećate sigurnim, imate prostora razmišljati o bitnijim stvarima”, smatra Cvitković.
Dodaje da je zahvalan roditeljima na podršci i povjerenju koje su mi pružili, jer, kako kaže, zapadni mediji predstavljaju Kinu u negativnom svjetlu ili daju iskrivljenu sliku pravog stanja.
“U Kini svaki fakultet ima posebne profesore koji se brinu o studentima, pogotovo stranim studenima, stoga kroz svoj studij imam oslonac za mnoge stvari. Primjera radi, kada god putujemo ili se vraćamo doma, dužni smo javiti profesoru koji je zadužen za nas. Ukoliko student želi napustiti dom i živiti privatno, potrebna su tri potpisa profesora i naravno suglasnost roditelja”, kaže Cvitković i napominje da je medicina specifičan studij, kao u vojsci.
On ističe da u Kini nema korupcije u obrazovanju i da, ako ste izvrstan student, ne treba da brinete za budućnost.
Nezavisne novine
