Zašto se na Bilećkom jezeru pucalo na ribočuvare

RAFALOM I PO NOVOM

ZAKONU

                            

Krivolov je i dalje veliki “biznis”, posebno na Bilećkom jezeru. I to u svim vidovima. Sekretar trebinjskog Sportsko-ribolovnog društva Mićo Ninić pominje mreže, parangale, podvodne puške, “struju”, ”hemiju”…

– U igri su tri vrste mreža. Prvo “potpunice”, mreže iz tri sloja, kroz njih ne može proći ni mala ni velika riba. Zatim “barakude”, šaranske mreže, i “kederuše” za manju ribu, za pastrmku, strugača. Najviše je “kederuša”.

Koliko se tim mrežama izlovi ribe iz jezera?

– Procijenite sami samo iz ovog primjera: jednom smo u Dubočanima zaplijenili mrežu koja je bila duga 250 metara. Te mreže, njih četiri, pregradile su gotovo cijelo jezero u tom dijelu. I to u vrijeme mrijesta šarana?!  Za par sati, u takvim mrežama može se naći više tona ribe.

Gdje se takve mreže nabavljaju?

– U Herceg Novom, u Dubrovniku, a neki mreže kupuju i u Vojvodini.

 

Vi godišnje zaplijenite i spalite sedamdesetak mreža?!

– Otprilike tako, ali, niko neće na vodu doći sa svim svojim mrežama. Mnogo toga još ostaje u rezervi, za drugu priliku. Mi procjenjujemo da uspjevamo uništiti samo dvadesetak, maksimalno trideset posto mreža.

Dakle, na jezeru ih ima tristo-četiristo?!

– Moguće baš toliko?!

A koliko je krivolovaca koji dežuraju na mrežama?

– Ima ih petnaestak na Bilećkom jezeru. Mislim na one teške, što bismo rekli, da su “za zatvora”.

 

Ako bi se računalo da svaka mreža, ma kakva bila njena subina, u prosjeku ulovi samo dvije tone ribe, onda je to godišnje oko 600 tona?!

– To kaže matematika, ali uvjeren sam da su cifre još veće.

Gdje i kome se ta riba prodaje?

– Po restoranima u okolini i u Zapadnoj Hercegovini. Prodaju ribu čak i ribnjacima. Sve se više baziraju na prirodnu ribu, traže, na primjer, šarana “divljaka”.

Kakve su cijene?

– Očišćena 15 a neočišćena 10 KM, šaran 8 do 10 KM. Isporučuju živu ribu, prebacuju je u ribogojilišta i onda plasiraju dalje.

 

Nema sumnje, u igri je veliki novac, sigurno više miliona KM?!

– Vjerovatno. Zato nije čudo ni ono što se nedavno desilo na jezeru…

Na koji događaj mislite?

– Prije nekih mjesec dana pucali su na nas iz pravca Rogačevića, dok smo skidali parangale kod ostrva na onom dijelu prema crnogorskoj strani. U čamcu su bila četiri ribočuvara. Pucali su iz nekog automatskog oružja. Meci su padali na dvadesetak metara od čamca…

Kad ste sredili utiske, šta ste zaključili, jesu li gađali da vas pogode ili da vas zaplaše?

– Ne znam, pucalo se sa velike udaljenosti, a meci su padali blizu?! Obavijestili smo državnu i graničnu policiju, dali smo naše izjave policiji iz Bileće, šta su do danas preduzeli, ne znam.

 

Da li se ikad ranije dešavalo da se puca na ribočuvare?

– Bilo je toga u poslijeratnom periodu, kada je vladalo uvjerenje da je jezero njihova “teritorija” na kojoj ne važe nikakvi zakoni, teritorija preko koje se prenosila droga, razne druge robe. Kasnije, doživljavali smo uglavnom prijetnje…

Na Bilećkom jezeru, o ribi brinu dva sportsko-ribolovna društva, trebinjsko i bilećko?! Ko ribu čuva na crnogorskom dijelu?

– Trebali bi da čuvaju Nikšićani…

Zašto kažete “trebali bi”?

– Zato što ih mi nikad nismo vidjeli.

A mogli biste da su tamo?!

– Mogli bi, jer dolazimo blizu, postoje i vode koje smatramo međunarodnim, međutim, nikad ih nismo vidjeli niti smo ikad sa njima stupili u kontakt.

 

Niste, dakle, sigurni da li čuvari na crnogorskoj strani uopšte i postoje?

– Ne, nismo sigurni. Nikad ih nismo sreli a nismo o tome mnogo ni razmišljali jer imamo puno posla sa krivolovcima iz Trebinja. Oni ne love samo u Dubočanima, u Orahu i u Paniku. Oni prelaze i na crnogorsku stranu, jer su uvjereni da im je tamo sigurnije, da im tamo niko neće smetati.

Kad krenete u obilazak, “palite” motor od četiri “konja”. Koga možete stići takvim čamcem?

– To je problem. Krivolovci su brži a od marta do novembra stalno su na jezeru. Neki imaju svoje kamp-kućice koje su ranije napravili i oni su 24 sata na vodi. Problem su mobilni telefoni, a, uvjereni smo, jer smo se i osvjedočili, da su problem i pojedini ribočuvari koji krivolovcima najavljuju naš dolazak. Tako, oni su često korak ispred nas. Međutim, ponekad ih iznenadimo, a moram reći da ima i savjesnih ribočuvara i savjesnih ribara koji nam jave kad negdje vide mreže. Zato se mislimo da, kao hitna pomoć, uvedemo neki broj koji će biti dostupan svakom ribolovcu. Sve je to više nego delikatno, jer se ribari boje krivolovaca, bude tu i prijetnji i teških riječi, i svašta…

 

Čuli smo da zbog krivolova ove godine niste uvodili zabrane? One, navodno, odgovaraju samo onima koji ne poštuju zakon?!

– Tačno. Bili smo prisiljeni na taj potez. Ove godine nismo uvodili zabranu lova na šarana u zoni Bilećkog jezeru. Zašto smo se na to opredijelili? Zato što, ako uvedemo zabranu, sklonimo lojalne ribare i otvorimo širom vrata krivolovu. Ribari nam dojave kad vide mrežu, a ovako, ako ni njih nema na obali, krivolovci mogu da rade šta hoće. Iskustvo nam govori, da u ovakvim uslovima, zabrana ima suprotan efekat, da nam donosi samo štetu. To je samo jedan od dokaza koliko je bio potreban i novi zakon ali i korjenite promjene u njegovoj primjeni, do kojih bi što prije trebalo doći.

 

Inače, u Sportsko-ribolovnom udruženju nema informacija koliko je do sada ljudi kažnjeno za krivolov?

– Ove godine, na primjer – kaže Ninić – predali smo sedam prijava. Znamo da su neki nedostupni, da nemaju stalno mjesto boravka u Trebinju, ne zna im se adresa. Osim toga, znamo samo za tri-četiri manje kazne. Koliko je, u cjelini, novi zakon o ribolovu pooštrio sankcije?

– Značajno. Na primjer, mi na licu mjesta sada možemo izdati prekršajni nalog. Po tom zakonu, mi smo službena lica, imaćemo značke, službene legitimacije, uniforme, i mnogo manje opravdanja ako ne radimo svoj posao, ali i krivolovcima će biti potrebno mnogo više kuraži ako im padne na pamet da podignu cijev na uniformu…

N. MARIĆ

 

 

NOVA OVLAŠĆENJA RIBOČUVARA

Uz svoja standardna ovlašćenja, po novom Zakonu o ribolovu, ribočuvar ima pravo da privremeno oduzme dozvolu za ribolov, sredstva, alat i opremu za ribolov na ribolovnoj vodi ili u njenoj neposrednoj blizini, ako postoji osnovana sumnja da su upotrijebljeni ili namijenjeni za izvršavanje radnji koje su zabranjene zakonom.

Dalje , ribočuvar ima pravo da oduzme ulov ako postoji osnovana sumnja da je riba ulovljena suprotno odredbama ovog zakona, a posebna je novost to što ribočuvar ima pravo da, u ime i za račun korisnika ribolovne zone ili koncesionara, izda prekršajni nalog ili podnese nadležnom sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog prekršaja čijim je izvršenjem oštećen korisnik ribolovne zone ili koncesionar…

 

“ODREZANE” NOVE KAZNE

Po novom Zakonu o ribarstvu, od 3.000 do 9.000 KM kazniće se svako ko lovi ribu harpunom, ostima, podvodnom puškom, eksplozivom, vatrenim oružjem, električnom strujom, vještačkim izvorom svjetlosti, hemijskim i drugim sredstvima koja ribu ubijaju, truju ili omamljuju, mrežama, korpama i drugim zabranjenim ili nedozvoljenim sredstvima.

Dalje, po novom zakonu, od 2.000 do 6.000 KM kazniće se fizičko lice, ako obavlja ribolov uz upotrebu nedozvoljenih ribolovnih alata ili opreme i mamaca, i koristi plovila na ribolovnoj vodi na kojoj to nije dozvoljeno, ili stavlja ulovljenu ribu u promet.

Novčana kazna od 300 do 900 KM slijedi za fizičko lice, ako ribočuvarima onemogućava obavljanje ribočuvarskog nadzora i ne pruži im sve potrebne podatke i obavještenja, ako lovi ribu i obavlja druge radnje na udaljenosti manjoj od 50 metara od granice kaveza ili ograde ili lovi ribu na ribnjaku, kao i ako lovi ribu bez važeće ribolovne dozvole, i uz upo trebu većeg broja štapova od dozvoljenog broja.

Novčana kazna od 200 do 600 KM propisana je za ribočuvara ako, prilikom vršenja dužnosti, ne nosi ribočuvarsku legitimaciju i značku, a kaznom od 100 do 300 KM kazniće se ribolovac ako ribu lovi po propisima ali u ribolovnoj zoni drugog korisnika bez talona i ako ne vodi propisane evidencije i ne dostavlja godišnji izvještaj o ulovu.

 

 

LASTVA IPAK POD KONTROLOM

– U Lastvi stanje je mnogo sređenije nego na Bilećkom jezeru – kaže ribočuvar Goran Vuković – iako smo ranije imali i onu poznatu paljevinu ribarske kuće, ali od tada se mnogo šta promijenilo. Kada je kuća planula, to je bio znak da ribočuvarska služba radi svoj posao. Bila je to osveta krivolovaca.

Da li su, u međuvremenu, neki od njih postali pravi sportski ribolovci?

– Mislim da jesu. Mada, to je teško postići. Ali, ako se to radi sistematski, ako ne popuštamo, onda imamo šanse. Važno je da im uvijek šaljemo poruku da nikad nećemo odustati.

Posebna briga lastvanskiih ribočuvara i dalje je Sušica?

– To je veoma vrijedan revir u kome se mrijesti pastrmka i strugač. Pitanje je koliko jedna takva rijeka, u ovakvim uslovima, može da se zaštiti. Moj utisak je da smo negdje na pola puta, da zaštita ide do 50 posto. Na primjer, više nema ni bombi ni dinamita. To je prošlost. Ali, postoje druge vrste krivolova. Posebno mislim na mreže. Da nâs nema, ni u Sušici ni u jezeru ne bi ostalo ništa…

I ribočuvar Đorđe Šaraba nada se da će novi zakon o ribolovu popraviti stanje. Doduše, pod uslovom  da se upotpunosti primjeni. Da su se poštovali zakoni, krivolova ni ranije ne bi bilo.

– Mada, da se ne stekne pogrešan utisak, na vodama je, ipak, najviše pravih sportskih ribolovaca. Na području Lastve računam da je svega pet-šest krivolovaca. Kad njih natjeramo da o ribolovu razmišljaju drukčije, biće mnogo manje problema.

Izvor: glastb