Omladinska organizacija "Korak Naprijed" Trebinje U korak naprijed sa vijestima, svaki dan.
“Na društvenoj mreži Facebook pokrenuta je inicijativa da se Trebinje preimenuje u Srđangrad, što bi bilo fantastično.
Srđan Aleksić
Srđan Aleksić iz dana u dan dobiva sve više pijeteta, ne samo u BiH već i u svijetu. Njegova žrtva itekako ima smisla i pokazuje da Trebinje nikada neće biti jednonacionalni grad”, kazao je Feni predsjednik Alternativnog kluba Trebinje Blažo Stevović povodom godišnjice smrti heroja Srđana Aleksića.
On je kazao da Srđanova žrtva nosi poruku ljubavi, mira i čovječnosti te da on nije poginuo zbog čovjeka druge nacionalnosti, već samo zbog čovjeka.
Podsjetio je da su Crnogorci jučer u Podgorici nazvali bulevar po Srđanu Aleksiću.
“Davno sam još kazao da će Srđan Aleksić i mrtav da ubija mržnju”, potcrtao je Stevović.
Naglasio je da se aktivisti Alternativnog kluba Trebinje već neko vrijeme bore da ovom heroju izgrade spomenik u Trebinju.
“Već smo dobili donatore, ali gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević iz svojih nacionalističkih razloga nije dozvolio da se na jednom metru izgradi ploča s natpisom ‘Srđan Aleksić – čovjek'”, rekao je Stevović.
Amer Tikveša, predsjednik nevladine organizacije Gariwo kazao je za Fenu da žrtvovanje Srđana Aleksića nije bilo uzaludno.
“Njegova žrtva za sve ljude koje su preživjeli strahote rata je vratila vjeru u ljudskost. Iz tog razloga je njegov otac Rade u smrtovnici napisao da je Srđan poginuo vršeći svoju ljudsku dužnost u doba neljudskosti”, naglasio je Tikveša.
Nevladina organizacija Gariwo je posthumno 2010. godine dodijelila Nagradu “Duško Kondor” za građansku hrabrost.
Predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH Srđan Dizdarević smatra da žrtva Srđana Aleksića nije bila uzaludna, jer iako sporo, stvari u BiH polako dolaze na svoje mjesto.
“Vrijeme u kojem će se plemeniti i humanistički gestovi cijeniti je tek pred nama. Srđan Aleksić je definitivno jedan od tih likova koji je u najtežim vremenima pokazao kakvi bi ljudi trebali biti”, objasnio je.
Dizdarević je podsjetio da je Helsinški komitet za ljudska prava u BiH posthumno dodijelio nagradu Srđanu Aleksiću za zaštitu ljudskih prava.
“To je bio pokušaj da se ime Srđana Aleksića otrgne od zaborava i da se kaže koliko je veliki gest i koliko je to žrtvovanje znak onih vrijednosti na kojima bi trebalo da počiva ljudsko društvo”, dodao je.
Dizdarević kaže da iako još postoje ljudi koji veličaju zločine u BiH te se nada da će Trebinje uskoro skupiti snagu da podigne spomenik jednom od svojih najhrabrijih sugrađana.
Srđan Aleksić, rođen 9. maja 1966. u Trebinju, bio je student prava, a za vrijeme rata vojnik Vojske Republike Srpske. Povrijeđen je 21. januara 1993. na pijaci u Trebinju, a od zadobivenih povreda je umro šest dana kasnije, 27. januara 1993. u bolnici u Trebinju.
Žrtvovao je svoj život da bi od sigurne smrti spasio Alena Glavovića, svog sugrađanina, Bošnjaka, koji je bio progonjen na nacionalnoj osnovi.
Dragi moj Stevovicu,vise puta sam slusao i gledao tvoje komentare i pravo da ti kazem :DIVIM TI SE NA HRABROSTI.A,evo zasto u gradu Trebinju jos uvijek vladaju mracne sileproslosti,a cesto si i sam ih javno razotkrivao i :NISTA.Pokrenuta je akcija nekoliko puta da se selu i mostu Arslanagica vrati svoje ime i opet:TAJAC.Kada sam neki dan malo na FACEBOOKu zagrebao po njima i sto po gradu rade smutnju :HORSKI ME NAPALI.I sto je jos zalosnije kada sam malo zavirio ko su pa to su sve mladi ljudi koji su spremni ponovo uzeti neduznima sve pa i dusu.I na kraju ovih dana u Trebinju ima nesto sto opminje sve nas koji smo otvorena srca prema svakome i svakojakome ,da se desilo Pogibija junaka stoljeca Srdjana i ukop nane Hadzere u grancarevu-heroine i patenice sve do smri u 93 godini.Bila je to sansa za sve ljude osobito vladajucu gospodu da se tim dvjama dusama poklone i nesto urade na pomirenju i suzivotu.
blazo ne uzimaj ime ovog postenog covjeka u svoja prljava usta taj decko je bio normalan ti nisi takav i ne pripadas tom svijetu zamolio bih te da ne spominjes ime heroja ti nemas pravo na to lopove kako te samo sramota nije