Rađaće se Srbi, a da ne znaju ko im je đed i prađed!

U selu Kremna sahranjen Jovan Tarabić (92) potomak poznatih proroka. Govorio svojim seljacima: „Slušajte bolje šta sveštenici govore“. Ostavio rukopis o precima.

Sanjao je snove koji su se na javi ostvarivali. Molio se Bogu, a radio je vrijedno, jer malo toga samo od sebe biva. Iza sebe je ostavio rukopisnu knjigu u koju se sabrala mudrost jednog seljačkog ljudskog vijeka, ugušena bukom novog vremena. Jovan Tarabić (92), najstariji potomak slavnih proroka Miloša i Mitra, sahranjen je u utorak na groblju u rodnim Kremnima. Starca pod šajkačom nadživjelo je čuveno „Kremansko proročanstvo“, ali i strah da bi zbog tragičnog nerazumijevanja, loza čiji je izdanak bio, mogla biti izvrgnuta podsmjehu.

– Ostavio je moj otac iza sebe knjigu svojih zapisa, belježio je razmišljanja o svojim slavnim precima i sopstvenom životu. Rekao mi je nedavno: „Nemojte mnogo davati u javnost, neko će se rugati, a to ne bih volio“, kaže Nada Tarabić Stamenić, jedna od dvije Jovanove ćerke.

– Mi ćemo knjigu pisanu njegovim lijepim rukopisom poštovati, pazićemo je, jer se moj otac ljutio jedino kada su njegove riječi, i riječi naših predaka koristili političari i novinari, kad su im bile potrebne da pridobiju narod uz sebe.

Sve ostalo u vezi sa Jovanom, blago je i Božje. Posljednje godine potomak proroka proveo je uz porodicu i kremanskog paroha Dejana, jer je znao da ovog sveštenika materijalno interesuje „koliko i lanjski snijeg“. Ispovedao se često, a kad je stiglo staračko breme, kad nije mogao u crkvu, sveštenik je dolazio u kuću da ga pričesti.
Jovan je ljudima znao da kaže kakva će godina biti, hoće li biti nevremena, namjere političara „čitao“ je nepogriješivo, a komšijama u selu, znajući ih u dušu, savjetovao je: „Ne gledajte šta sveštenik radi, za vas je važnije da bolje slušate riječi koje govori“.

– Morate voljeti sve ljude, to nam je ponavljao kao zavjet. Mržnjom neprijatelju nećete naškoditi, a bijes će vas izgorjeti, tako je govorio – dodaje Jovanka Rabasović, druga Jovanova ćerka, pored odra gdje su se našli prijatelji i brojni Tarabići, a ima ih u još Kremnima, ali i rasutih po cijelom svijetu.

– Ima Jovan nas dvije ćerke, dvoje unuka, troje praunuka…

Najstariji Tarabić, potomak proroka Miloša i Mitra nije bolovao. Utjeha su mu bile riječi njegovog duhovnog učitelja, Svetog vladike Nikolaja Velimirovića, ali i zaostavština predaka, proroka.

– Idem gore, neću vas više sekirati – rekao je skoro u šali, misleći valjda na prostoriju u kući iznad njegove – govori ćerka Nada. – Nedugo zatim se upokojio, skoro neprimjetno.

Nekoliko tajni čulo se među staračkim brvnarama, sada kada Jovana nema da govornike prekori: prije nekoliko godina, sin jednog uglednog ljekara, na završnoj godini studija, našao se u paklu droge. Jovan je momka „uzeo“ pod svoje, trajalo je kremansko drugovanje starca i mladića od septembra do februara, do spasenja.

Dolazili su kod starca po savjet i ljekari, ministri stranih vlada, i „običan svijet“… Ne po čarobni lijek jer takvog nema, već po čisto čudo, po ljekovitu, blagotvornu i jednostavnu – ljudskost gorštaka iz Kremana.

Kada porodica odluči, Jovanov rukopis o slavnim precima, ali i o našem vremenu, naći će se pred čitaocima. Takav je red, od pamtivijeka, na obroncima Tare, Tarabići su pronalazili riječ koja će ućutkanom srpskom seljaku vratiti vjeru u ovozemaljski boljitak i zasluženu vječnost.

SKINITE KASU SA GROBA PROROKA

Kažu Jovanovi potomci da su „Kremansko proročanstvo“ ukaljali ljudi željni para. U selu se i danas nude suveniri „od Tarabića“ i „čudotvorni kamenčići“… Sve to ih boli i vrijeđa.

-Nebrojeno puta smo pokušavali da skinemo kasu sa groba proroka. Nismo u tome uspjeli, zato molimo državu da nam pomogne, da zabrani ovakav vid profiterstva. Materijalno ne interesuje nikoga od Tarabića, smisao „Kremanskog proročanstva“ je duhovni – kažu Jovanove ćerke.

KOJE JE OVO VRIJEME?

Predvidjeli su Tarabići sopstvenu smrt, propast Turske i Austrije, tragične krajeve kraljevskih dinastija, dolazak „ljudi sa petokrakama“… Govorili su i o vremenu, za koje se ne zna – koje je.

– Kad miris iziđe iz poljskog cvijeća, kad milost iziđe iz čovjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje, ondakar će nastupiti najveći opšti rat… Narod će izglupiti, rađaće se ljudi, a da ne znaju ko im je đed i prađed… Među Srbima, otkako je vijeka i svijeta, goreg roda biti neće… – zapisane su riječi proroka.

novosti.rs