POKRET ZA RESTITUCIJU TREBINJE SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

 Poštovani,

Ne možemo ostati nijemi na laži koje se plasiraju pod naslovima „IZVJESNA IZGRADNJA BINGA“ i slično, a koje plasira gradska vlast preko službenih web stranica grada.

Na žalost, većina sajtova u regiji je ovu vijest kopirala bez imalo truda da istu provjeri. Činjenica je da izjave gradonačelnika Slavka Vučurevića sve više liče na kafanske priče, a sve manje na izjave dostojne čovjeka koji treba da vodi i unaprijedi jedan grad. Radi se o neutemeljenim i neodgovornim izjavama koje imaju za cilj unosenje nesigurnosti, nemir i tenzije među građane. Sa razlogom to kažem, jer na parcele koje je grad nelegitimno, svjesno zaobilazeći zakonske regulative, prebacio u svoje vlasništvo sa svim pravima raspolaganja, potražuje 50tak Trebinjskih porodica kojima je to zemljište oduzeto za potrebe JNA. Smatramo da je sramno da 50 Trebinjskih porodica bude tako predmet diskriminacije i nepoštovanja te da im se oduzmu osnova građanska prava. Predstavnici  POKRETA ZA RESTITUCIJU TREBINJE nisu mogli iznijeti svoje dokumentovane argumente na skupštini grada Trebinja održanoj 22.05.2014 na kojoj je usvojen prijedlog izmjene i dopune regulacionog plana „zasad polje“. U prilog činjenici da nešto ovdje nije u redu govori i podatak da je tim planom regulisana tačna lokacija Tržnog centra Bingo, a što ne postoji na službenim stranicama grada pa ni na officijelnoj stranici kompanije BINGO (http://www.bingotuzla.ba/planovi.html ) (!?!)

SLUČAJ ZA POLICIJSKE AGENCIJE

Slučaj Trebinjske kasarne lako bi mogao poprimiti epilog u kojem bi najveću ulogu imale policijske agencije BIH, jer se radi o nizu nepravilnosti i nezakonitih radnji prilikom potpisivanja ugovora i donošenja rešenja koja su bila temelj prenosa prava raspolaganja na pomenute parcele. Institucije RS ne smoju dozvoliti još jedan „slučaj Alijagić“ jer je pitanje šta će biti ako se dogodi da u međuvremenu bude odmrznut zakon o restituciji, a ugovorom o „pridruživanju i Evropskim integracijama“ to zemlje kandidati moraju ispuniti. BiH kao i RS su još uvijek zajednice krhkih zakona i čestih političkih previranja, te u takvom okruženju postaje jesno da su česti slučajevi zloupotrebe i kriminalnih radnji u državnim institucijama u svrhu bogaćenja pojedinaca, finansiranje političkih stranaka, sticanja nezakonske dobiti…U Trebinjskim kuloarima odavno se priča o raznim malverzacijama i mnogim sudskim procesima koji se skrivaju od očiju javnosti. Stanje je krajnje alarmantno, ne samo u Trebinju već i u čitavoj BiH.

U slučaju da gradonačelnik Vučurević pomenuto zemljište, jer je veliki dio zemjišta u maratonskom procesu već preveden na grad Trebinje, a u međuvremenu bude donesen zakon o denacionalizaciji tj. eksproprijaciji što jeste i te kako izvjesno, onda će grad Trebinje pretrpjeti velike štete po pitanju odštete vlasnicima a sve to će trpiti isključivo leđa građani, a nikako odgovorni pojedinci.

Ako se uzme slučaj Alijagić jasno je da su najveću štetu pretrpili građani, kroz blokade budžeta i skupe sudske sporove koji do dana danas nisu okončani. Mada se može dokazati krivica pojedinaca u čitavom slučaju, do danas nije bilo volje da se isti procesuiraju a grad je platio već milione kojima je obeštećena porodica Alijagić. Na kraju, postavlja se pitanje kolika je šteta učinjena ovom gradu, i kolika još treba da bude učinjena da bi građani shvatili da ispaštaju zbog samovolje pojedinaca.

„UDRUŽENJE ZA RESTITUCIJU“ PRIPREMA TUŽBE

Iz Udruženja za restituciju kažu da su upoznati sa svim radnjama gradske administracije, te ističu da će se sve završiti sudskim epilogom, ocjenjujući izjave gradonačelnika krajnje neozbiljnim i neutemeljenim.

„Ako pogledate stranice kompanije „Bingo“, u kategotiji NAJAVE ne možete naći nikakvu najavu otvaranja bilo kakvog tržnog centra pomenute kompanije na teritoriji grada Trebinja. To je dovoljan dokaz da gradonačelnik Slavko Vučurević igra neku svoju igru, protiv koga i zbog čeka ne znam ali možete biti sigurni da smo mi odlučni u svojim namjerama da istjeramo svoju pravdu do kraja. Političke igre nisu naša opcija, i za svoju stvar ćemo se boriti isključivo legitimnim sredstvima, u okviru propisanih zakona. Zakon je na našoj strani a i vrijeme radi za nas. Činjenica je da je Trebinjska kasarna već duži niz godina devastirana, ne služi namjeni te prema tome nema nikakvog razloga da pomenuto zemljište ne bude vraćeno starim vlasnicima. Odmah da kažem da mi nismo protiv planova da se grad širi, te svakako podržavamo svaki projekat ali isklučivo u zakonskim okvirima te smo isključivo protiv nezakonitih radnji gosp. Vučurevića i protiv tako bezočnog ugrožavanja osnovnih ljudskih i vlasničkih prava“ rekao je između ostalog predsjednik udruženja Nebojša Dučić.

„Ovakvo ponašanje je nedopustivo i nečuveno. Laži koje je gosp.Vučurević iz stolice gradonačelnika izrekao na gradskoj skupštini 22.05.2014 su bezočne i vrijeđaju svakoga ko se imalo razumije u pravo i pravne regulative. Notorna je laž da je kasarna 1/1 prešla na grad Trebinje, a kao dokaz šaljem vam ugovor koji možete i objaviti i u kojem se vidi da su određene parcele odbijene za upis na grad od strane Republičke geodetske uprave. Većina je na žalost upisana na grad, ali po nezakonitom rešenju koje je produkt još nezakonitijeg ugovora. Izjava gospodina Gradonačelnika po kojoj mi trebamo svoja prava tražiti na sudu je krajnje neozbiljna da ne kažem bezobrazna, jer se za pomenute parcele već dugo vremena vode u sudskom sporu od kojih neke i u Strazburškom sudu čekaju epilog. U potpunosti stojim iza svojih riječi, te iznesene činjenice obrazlažem priloženom dokumentacijom koju možete i objaviti a i ne morate. Znam da je svakom odgovornom članu ovog društva jasno o čemu se ovdje radi“ kaže Dučić.

OHR zabranio prenos nadležnosti.

Pitanje neperspektivne vojne imovine odavno je predmet političkih previranja u BiH. Da je prenos nadležnosti na Trebinjsku kasarnu upitan zakonski govori i činjenica da je visoki predstavnik Valentin Incko još 2007 godine stavio zabranu raspolaganja na tu imovinu do donošenja zakona koji još nije izglasan u parlamentu BiH. Govoreći iz iskustva zemalja u okruženju recimo Crne Gore i Srbije, zakonodavna tijela zaduženja za implementaciju sprovođenja RESTITUCIJE priželjkuju što veći procenat zemjišta i nekretnina koje se mogu povratiti starim vlasnicima u prvobitnom stanju – bez novčane nadoknade. Građevinsko zemljište u Trebinjskoj kasarni po nekim proračunima i neslužbenim podacima o cijenama na tržištu nekretnina vrijede čak preko 100 000 000 KM te je otuda i jasno odkud toliki apetiti lokalnih političara, i zašto se koči zakon o restituciji koji je već odavno predložen i ocijenjen kao prihvatljiv. Ostaje samo pitanje, koliko nam još treba da dobijemo nezavisan pravosudni sistem, i ko će platiti tolike neregularnosti kada isti bude izglasan.

POKRET ZA RESTITUCIJU TREBINJE