Davor Kolenda, bivši zvaničnik Hrvatskog veća odbrane koji je prošle sedmice svedočio u korist bivšeg komandanta VRS, generala Ratka Mladića, kaže da u Hagu nije branio Mladića, već istinu.

Kolenda otvoreno kaže da je pre odlaska u Hag znao da će se zbog svedočenja u korist srpskog generala naći na udaru bošnjačke javnosti, ali ističe da ono što je rekao u Hagu ne odgovara samo onima koji se plaše istine.
– Nisam išao u Hag da branim Mladića, već da pobijem suludu tezu da je 50.000 Hrvata iz Lašvanske doline izvršilo agresiju i etničko čišćenje nad 500.000 muslimana u srednjoj Bosni. To je suluda optužba, a za to se praktično sudi hrvatskoj šestorki na čelu sa Jadrankom Prlićem. Savršeno sam svestan toga da su pod Mladićevom komandom činjeni zločini i žao mi je što u optužnici protiv njega nema zločina nad Hrvatima u Škabrnji, ali ja sam svedočio o onome o čemu imam lična saznanja, a to je da je VRS pomogla Hrvatima iz srednje Bosne da se evakuišu i ne dožive egzodus koji je nameravala da izazove muslimanska vojska – kaže Kolenda.
Istina o Gavranu Davor Kolenda u žižu javnosti je došao pre dve godine kada je javno progovorio o malverzacijama bivšeg direktora Centra za deminiranje BiH (BHMAC) Dušana Gavrana, koji je suspendovan početkom oktobra prošle godine nakon što je protiv njega pokrenuta istraga zbog sumnje da je zloupotrebio položaj.– Kao što se nisam plašio da kažem istinu o tome da me je Dušan Gavran reketirao, nisam se plašio da kažem istinu da je Ratko Mladić pomogao evakuaciju Hrvata iz srednje Bosne – kaže Kolenda.
On priznaje da se nije rado odazvao pozivu ljudi iz tima odbrane generala Mladića da svedoči o dešavanjima iz juna 1993. godine jer je znao da će zbog toga imati problema, ali ističe da nije imao šta da krije i da je zbog istine odlučio da ode u Hag.- Nije mi bilo teško da kažem da je Vojska RS pomogla da oko 5.000 hrvatskih civila i više od 800 vojnika preko Vlašića napusti srednju Bosnu i izbegne stradanje. To je gola istina, kao što je istina kada sam rekao da je VRS bila korektna kada se u obzir uzmu uslovi iz tog vremena. U uslovima koji su vladali u junu 1993. godine, uslovno rečeno, bilo je normalno da se događaju silovanja, mučenja i ubistva, a mi ništa od toga nismo doživeli. Naprotiv, tri trudnice su odvezene u Banjaluku, gde su se porodile, i njihova deca su danas živa i zdrava, a 19 ranjenih vojnika je izlečeno i posle lečenja su se ponovo priključili HVO-u. To su činjenice, a oni kojima to smeta imaju problem s istinom – kaže Kolenda.On dodaje da je bio svestan da će naići na negativne reakcije zbog odlaska u Hag, ali ističe da nije očekivao da će se humanitarna organizacija za deminiranje “Provita”, u kojoj on radi, odmah naći na udaru SIPA zbog njegovog svedočenja.
Za zločine mudžahedina niko nije odgovarao
Davor Kolenda kaže da je u Hagu govorio “istinu, samo istinu i ništa osim istine”, ističući da je uvek spreman da govori o zločinima za koje zna, a za koje niko nije odgovarao.
– Oko 6.000 hrvatskih civila i vojnika zahvaljujući VRS u junu 1993. godine je preko Vlašića napustilo srednju Bosnu, a oni koji su ostali preživeli su prave strahote. Ivo Rajković je bio ministar trgovine, a Ivo Fišić ministar obrazovanja u vladi koju su u Travniku činili Hrvati i Bošnjaci i mali broj preostalih Srba. Njih dvojica su ostali u Travniku i nakon što smo mi evakuisani, odvedeni su u Mehurić, gde su od mudžahedina preživeli pravu torturu – kaže Kolenda.
On dodaje da su razmenjeni posle tri meseca, ali da su prošli bolje nego Srbin koji se prezivao Popović, a kome se ne seća imena, koji je odveden sa njima dvojicom.
– Taj Popović je bio zamenik komandira rezervnog sastava policije u Travniku. Njemu su mudžahedini ritualno odsekli glavu, a za taj zločin, kao i za mučenje Rajkovića i Fišića, nikada niko nije odgovarao – kaže Kolenda.
Omladinska organizacija "Korak Naprijed" Trebinje U korak naprijed sa vijestima, svaki dan.