Tragom sevdalinke: U TREBINJU GRADU, VEL’KA ŽALOST KAŽU

Ova sevdalinka je nastala prema istinitoj priči. Pjesma je opjevala ljubav i smrt Fate Zubčević, koja
je bila najstarije, od ukupno troje djece poznatog trebinjskog trgovca Sadika Zubčeviča, koji je živio
u XIX stoljeću. Njegova kćer Fata nije dočekala svoje prosce koji su trebali da dođu iz Stoca.
Naime, Fata je umrla vrlo mlada (bilo joj je svega 16 godina) od tada neizliječive tuberkuloze.

Fata je umrla u nedjelju, ne dočekavši svoje svate iz Stoca, koji su trebali da dođu u četvrtak. I
doista prosci su došli u četvrtak, ali je Fata već bila umrla, njena posljednja želja sa samrtne
postelje je ispunjena, da se njeni svati lijepo dočekaju, da im se podijele bošćaluci, a njenom
nesuđenom suprugu vezena mahrama.

Vjeruje se da je Fata Zubčević umrla oko 1880. godine, te da je joj sve do početka Drugog
svjetskog rata postojao mezar u Trebinju. Ovu pjesmu je prvi put zabilježio poznati češki melograf
i slikar Ludvik Kuba, koji je boravio u Trebinju 1893. godine. Verzija koju je on objavio u Glasniku
Zemaljskog muzeja 1910. godine je autentična i vjerodostojna, i djelomično se razlikuje od
skraćene verzije koja se danas obično pjeva. Evo kako glasi Kubin zapis ove pjesme, koju je
zabiljezio u Trebinju:
U Trebinju gradu, vel’ka žalost kažu,
razboljeh se jadna Zubčevićev Fata,

Tragom sevdalinke:

U TREBINJU GRADU, VEL’KA ŽALOST
KAŽU

na odaju pala ko jelova grana,
viš’ nje stoji jadna ostarjela majka:
“Moja šćeri Fato, hoćeš preboljeti,
ali hoćeš jadna mlada umrijeti?”
“Nikad ti ga, majko, preboljeti neću,
Nek’ me nose, majko, momci neženjeni,
nek’ me prate, majko, djeve neudate.”
Progovara jadna ostarjela majka:
“Moja šćeri Fato, bi li rada jadna,
da ti golub dođe, golub ti se vije,
golub ti se vije među jatovima.”

(sigma.ba)