Omladinska organizacija "Korak Naprijed" Trebinje U korak naprijed sa vijestima, svaki dan.
Toma Zdravković, neprikosnovena legenda jugoslavenske muzičke scene, kralj kafane, istinski boem, pjesnik i kantautor, narodnjak kojeg čak i rokeri vole i slave, danas bi slavio svoj 75. rođendan.
Toma Zdravković
Zdravković nije samo pisao i izvodio svoje pjesme, već ih je živio, zbog čega je i postao omiljen i slavljen. Sjetne pjesme o neuzvraćenim ljubavima i patnjama, uglavnom je pisao sam i veliki broj njih su autobiografske.
Rođen je 20. novembra 1938. godine kod Leskovca u siromašnoj i brojnoj porodici. Karijeru je počeo u leskovačkim kafanama, a budući da je bio mršav i neugledan, govorili su mu kako ne liči na budućeg pjevača. Ipak, njegov glas je na publiku djelovao poput opijuma.
Ta pjesma bila je odskočna daska za Zdravkovića i vrlo brzo je postao jedan od najpoznatijih pjevača i autora Jugoslavije.
Bio je čest gost u Sarajevu, koje je veoma volio. Govorio je da ga je najviše volio zbog njegovih mangupa te mu je i posvetio pjesmu “Osmice”.
Kao pravi boem, osim kafane i pjesme, volio je žene i kocku. Ženio se četiri puta, zaljubljivao i trošio nemilice. Ljudi su ga voljeli i slavili upravo zbog toga što je bio utjelovljenje istinskog boema, ali to je dovelo i do njegove prerane smrti. Preminuo je 30. septembra 1991. godine u 53. godini.
“Ljudi znaju šta sam sve radio i proživio. Oni počinju da se identifikuju s tobom i zato te vole. Ima, doduše, ljudi koji smatraju da sam budala bez para i pijanac, ali u suštini i to je dio onog što jesam. Malo otkačen, to je sigurno. Ja sam ranije mislio da sam pozer i da foliram ono što živim. Kasnije sam shvatio da to nema nikakve veze sa foliranjem. Sutra mogu da pjevam u kafani za trista starih hiljada. Jer, jedino muzika može da me ispuni do kraja i bez ikakvih drugih želja. Od nje živim i za nju živim”, rekao je Zdravković u jednom od svojih posljednjih intervjua.
