Siromaštvo i neizvjesnost narušavaju nam zdravlje

U situaciji kad siromašenje, stalna neizvjesnost i strah od gubitka posla utiču na sve učestaliju pojavu mentalnih bolesti, stručnjaci kao najbolji lijek preporučuju aktivan odnos prema radu, a prije svega prema životu.

Psihijatre ne čudu što je sve više pokušaja samubistava, ali i ubistava, što ljudi prijete da će se politi benzinom, seku prste, upadaju u stranačke prostorije i traže da ih neko sasluša, kako bi skrenuli pažnju na svoj problem.

„Siromašenje i gubitak posla imaju nepovoljan odraz na ukupno mentalno funkcionisanje ljudi, a mi u psihijatriji to zovemo poremećajem u prilagođavanju. Ono je najčešće klinički praćeno depresivnošću“, rekao je Tanjugu direktor Klinike za psihijatrijske bolesti Laza Lazarević, profesor dr Milutin Nenadović.

On kaže da je poremećaj prilagođavanja sve češći u psihopatologiji i objašnjava da je poremećaj skladnog mentalnog funkcionisanja stvar pristupa društva ili pojedinca.

„Mi smo suočeni sa siromašenjem društava u cijeloj Evropi, a posebno u našoj zemlji. Ali ako gledamo neke druge prostore kao što je Bangladeš, mi smo imućni. Dakle, poremećaj skladnog mentalnog funkcionisanja je stvar pristupa“, objašnjava Nenadović.

Srbija nema precizne podatke koliko ljudi pati od duševnih bolesti, ali se pretpostavlja da je to armija od 300.000 do 400.000 ljudi, a osim genetike, koja igra značajnu ulogu u nastanku duševnih bolesti, nemaština i sve teža ekonomska situacija doprinose da se broj oboljelih iz godine u godinu stalno povećava.

Profesor Nenadović upozorava i da političari moraju biti oprezniji u svojim izjavama, jer su ljudi pod pritiskom te negativne poruke građanima, poput one da je država u bezizlaznoj situaciji, loše utiču na njihovo mentalno zdravlje.

On primjećuje i da „svaka nesreća nije samo nesreća“ i kao primjer navodi da su poplave koje su nedavno zadesile Srbiju i ugrozile živote na drugoj strani smanjile pritisak kod velikog broja ljudi koji su u grču zbog gubitka posla, siromaštva.

„Kod većine njih smanjen je pritisak sopstvenog doživljaja nemaštine, jer su u situaciji da vide da ima onih koji su u goroj situaciji, kojima su onda krenuli da pomažu i siromašni građani. „, pojašnjava Nenadović.

Klinički psiholog Mirjana Vuksanović pominje dvije vrste agresije koje su posljedica depresije izazvane egzistencijalnom nesigurnosću, a to su agresija prema drugima i prema sebi.

Negativni impulsi koje pojedinac zbog bezizlaznih situacija usmjerava prema sebi, objašnjava Vuksanović, dovodi i do psihosomatskih oboljenja, tako da kod nas broj oboljelih od štitne žljezde, kardiovaskularnih poremećaja i astme stalno raste.

Naša sagovornica kaže da je rješenje problema u aktivnom odnosu koji podrazumijeva spremnost pojedinca da promijeni profesiju, da se prekvalifikuje, a ne da čeka da se situacija razriješi sama od sebe.

„Često se može čuti da mladi neće da rade za platu od 25.000 dinara. To je pogrešan pristup. Mora se početi sa radom, pa i od manje osnovice, a vremenom će se otvoriti putevi“, naglašava Vuksanović.

Ona kaže da je naš narod skloniji pasivnom ponašsanju, jer je u prethodnom periodu postojala preterana socijalna sigurnost, koja nas je uljuljkala.

„Ljudi su provodili po 40 godina na jednom radnom mjestu. Toga više nema. Moramo se okrenuti aktivnom odnosu prema radu i prema životu“, zaključila je sagovornica.