Omladinska organizacija "Korak Naprijed" Trebinje U korak naprijed sa vijestima, svaki dan.
ČEMERNO – Predsjednik Republičkog odbora za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila Republike Srpske Marko Grabovac rekao je danas na Čemernu da ni poslije 22 godine nema riječi utjehe za porodice čiji su članovi, mahom starci, žene i djeca, zvjerski likvidirani od muslimanskih radikalnih fanatika.
“Od prvog dana formiranja i Haškog tribunala i Suda i Tužilštva BiH ništa nije urađeno da se bar pruži satisfakcija unesrećenim srpskim porodicama, odnosno da bbudu procesuirani oni koji su počinili ratne zločine nad Srbima tokom rata u BiH”, rekao je Grabovac.
Obilježavanje ovih tužnih događaja i posjeta srpskim stratištima, istakao je on, obaveza je svih građana i institucija Republike Srpske.
“Nažalost, za svu tugu i bol naših porodica mnogi nisu odgovarali, a isključivu odgovornost za to snose Sud i Tužilaštvo BiH, ali i Institut za nestala lica BiH, koji je naklonjen bošnjačkom narodu i zapostavlja srpske žrtve po svakom osnovu”, istakao je Grabovac.
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Sarajevsko-romanijske regije Mirko Vranić naglasio je da su na “slučaju” Čemerno pali i Tužilaštvo i Sud BiH.
“Oni su krivi za sve i tu je kraj priče. Kako drugačije objasniti da Tužilaštvo BiH i pored svih činjenica i saznanja o počiniocima zločina nad Srbima u Čemernu nije čak ni otvorilo predmet niti odredilo nadležnog tužioca”, istakao je Vranić.
Radoja Lazendić, koji je 10. juna 1992. godine izgubio sina, prisjetio se tog kobnog jutra kada su njegove komšije muslimani na gnusan način likvidirali 32 nevina srpska civila, starce, žene i djecu.
Lazendić ni 22 godine poslije ne može da sakrije tugu i nevjericu o svireposti tog zločina.
“Kako da i dan danas, nakon svega, kada još niko nije odgovarao za zločine nad nama Srbima da vjerujem u pomirenje, kako?”, upitao je starina Lazendić.
Predstavnik srpske dijaspore iz australijskog grada Melburna Budimir Trifković izrazio je žaljenje što porodice nevinih žrtava ni nakon 22 godine nisu doživjele satisfakciju da “krvnici budu kažnjeni za svoje gnusne zločine”.
“Ne mogu da zamislim da u ovom današnjem civilizovanom svijetu nema svijesti o potrebi procesuiranja ratnih zličona nad nedužnom srpskom nejači”, rekao je Trifković, koji se obezbijedio sredstva za izgradnju Spomen-obilježja u Čemernu.
Predstavnici Organizacije poginulih boraca i nestalih civila Istočno Sarajevo i porodice srpskih žrtava na Čemernu, kod Ilijaša, koje su 10. juna 1992. godine zvjerski likvidirali pripadnici tzv. Armije BiH iz Breze, Visokog i Kaknja, prislužili su svijeće i položili cvijeće na Spomen-obilježju gdje je do 1999. godine bila masovna grobnica.
Parastos srpskim žrtvama služio je sveštenika Srpske pravoslavne crkve jerej Božidar Tanović.
Muslimanske jedinice iz sela Korita, Mahmutovića Rijeka i Orahova napale su Čemerno 10. juna u ranim jutarnjim časovima i na svirep način ubile 32 srpska civila i vojnika, među kojima je najviše bilo staraca, žena i djece, a selo sravnili sa zemljom.
Oni stanovnici koji nisu ubijeni na kućnom pragu ili su u napadu ranjeni, odvedeni su u zloglasne logore za Srbe.
Žrtve napada muslimanskih snaga na Čemerno su Miloš Bunjevac, Mirosava Bunjevac, Ranko Bunjevac, Slavojka Bunjevac, Đorđo Bunjevac, Koviljka Bunjevac, Goran Bunjevac, Rajko Bunjevac, Novko Ćetković, Spasenija Damjanović, Ranka Damjanović, Jadranka Damjanović, Staka Damjanović, Zdravko Damjanović, Manojlo Đuka, Gojko Ćurđić, Miroslav Janković, Sreten Janković, Radomir Jevtić, Svetozar Kapetanović, LJubiša Lazendić.
U napadu muslimanske vojske iz Breze, Visokog i Kaknja ubijeni su i Milovan Malešević, Žarko Malešević, Nedeljko Mićić, Stanoje Mirković, Miro Pantić, Stana Rašević, Milinko Trifković, Janja Trifković i Rajko Trifković, dok se ostale žrtve vode kao nestale.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske 8. marta 2007. godine podnijelo je dopunjenu krivičnu prijavu sa dokazima i imenima 15 Bošnjaka osumnjičenih za ove zločine.
Čemerno je danas potpuno pusto selo u kome nema nijednog Srbina povratnika.
Izvor: nezavisne
