Omladinska organizacija "Korak Naprijed" Trebinje U korak naprijed sa vijestima, svaki dan.
“Tvoja je sreća samo tvoja stvar, al’ zato tvoja tuga, to je već priča druga, to na moj račun ide…”, su nama svima poznati stihovi, bilo da stvarno slušamo Balaša ili samo ponekad “propatimo” uz nekoliko njegovih pjesama.
Đorđe Balašević rođen je 11. svibnja 1953. godine u Novom Sadu. Gimnaziju je napustio u trećem razredu pa je ispite polagao vanredno. Đorđe je prvi sa prezimenom Balašević. Njegovi su se do rata 1941. prezivali Balašev, otac je onda promijenio ime u Balašević. Studirao je geografiju, jer, na prijemnim ispitima nije bilo matematike. U srednjoj školi htio je postati nogometaš, ali kada je kao sedamnaestogodišnjak ležao bolestan, pojava jedne muhe u sobi ga je inspirirala skladati svoju prvu pjesmu “Otkud muva”. Napisao je mnoge pjesme, izdao veliki broj albuma, i autor je i nekoliko knjiga. Međutim, njegovi fanovi, a i ljudi koji su samo čuli za njega, sve to znaju.
Ono što je zanimljivo je taj prelaz, kad osjetiš da ti gode njegove pjesme, njegove riječi. Pa prvo slušaš najpoznatije pjesme, D-mol, Svirajte mi jesen stiže, Ne lomite mi bagrenje, pa onda kreneš sa Tvoj neko, Ne volim januar, Kada odem, itd. I tako se vremenom pojavi i taj naziv “Balaševizam“, riječ koja nekome znači samo “furanje” na Balaša, dok drugima predstavlja cijeli jedan period , onaj u kojem su željni te umjetnosti, pa jedva čekaju da pročitaju njegovu narednu knjigu. I dok neke djevojčice i dječaci tu riječ koriste za “patnju” zbog “neprežaljene” ljubavi, pa čim se ponovo zaljube zaborave na Balaša, druge djevojčice postaju djevojke slušajući njega, nadaju se njegovom koncertu i u njemu vide oličenje prave umjetnosti, bez ikakve patnje u duši.
Sve u svemu, Balaš je bio i ostao onaj kojeg će većina preslušati, onako za svoju dušu, kada žele da čuju nešto lijepo i iskreno, u čemu će se možda pronaći, a možda i ne. Sada se prisjetite nekih njegovih citata, i preslušajte jednu divnu pjesmu.
Poslao sam joj kišu, nemojte se ljutiti vi koji ste joj blizu pa ste pokisli, ona stvarno voli kišu, a ja volim kad je srećna.
Čudni su magneti u nama. Ništa nas ne privlači tako dobro kao odbijanje.
Ne, nisam iznenađen, samo sam razočaran. Ne mrzim te, samo sam izgubio razlog da te volim.
Nije nju prijatelju zaboljelo to što ne može biti srećna sa drugim. Nju je zaboljelo to što ne može biti srećna sa tobom.
Zaljubiš se jer je to tebi potrebno, a voliš jer je to potrebno nekom drugom.
(sigma)
