Aleksandar Janković: Briga o drugom – kao poziv i poriv

„Na nama je da pokušamo i damo sve od sebe. Kada jednom  nekome spasite život i pomognete, to u vama izaziva nevjerovatan osjećaj sreće i to je poriv koji me vuče da i dalje radim kao spasilac“, kaže Aleksandar.

Aleksandar Janković

 TREBINJE | Trebinjac Aleksandar Janković, za prijatelje Džoni ili Saša, momak je velikog srca, vedrog duha, iskren, jednostavan, sa osmjehom kojem vjerujete. A kako i ne biste kada znate da je njegovo opredjeljenje da pomaže drugima.

Tek u tridesetim godinama života, Saša Janković je 17 godina volonter Crvenog krsta Trebinje i jedan od prvih volontera grada na Trebišnjici. Zaposlen u agenciji za fizičko i tehničko obezbjeđenje, on je i spasilac, planinar, sportista, ljubitelj
prirode, neko ko se raduje životu i nadasve dobar čovjek. „Sa volontiranjem sam počeo 1998. godine. Prvih godina učili smo šta sve možemo da radimo kada je mir, a potom su uslijedili brojni kampovi, edukacije, druženja sa ljudima iz cijelog svijeta gdje smo stekli i znanja kako djelovati u vanrednim situacijama“, priča Aleksandar Janković, koji je sa volonterima CK Trebinje aktivno radio na prikupljanju pomoći proteklih dana za najugroženije stanovnike RS nastradale u poplavama.
„U prvom trenutku mislili smo da će nas nego angažovati da idemo u gradove RS i izvlačimo stanovništvo. Ali pošto poziv nije uslijedio, organizovali smo se da djelujemo u Trebinju i odgovorno mogu reći da se znalo šta se radi, svi smo bili spremni, a i građani su dali ogroman doprinos“, kaže Aleksandar.

Na međunarodnoj vježbi spašavanja “IDASSA 2007”

Kao volonter CK Trebinje, mnogo je i putovao, od Srbije, Hrvatske, pa do evropskih gradova, Italije, Budimpešte,
Norveške. „Ono što najviše pamtim su dobri ljudi koje sam upoznao. Za gradić poput Trebinja velika je stvar što smo
prepoznatljivi u čitavom regionu i svuda imamo drugare i pobratime koji su najbolji u Evropi. To su baš naši drugari!“
Osim u CK Trebinje, Aleksandar je aktivan i kao član Gorske službe spašavanja, a mnogo puta bio je u prilici da pomogne
ljudima u nevolji.

Aleksandar Janković: Briga o drugom – kaopoziv i poriv
„Gotovo cijelog života se budim sa željom da nekome pomognem.Imao sam dosta situacija spašavanja u vodi, planini, pa i u urbanom dijelu grada sa prijateljima. Da bi neko bio spasilac prvenstveno je potrebna smirenost, pribranost, dobro razmišljanje da bi ste odreagovali na pravi način. Kada iz glave snaga pređe u ruke – tada ste spremni da djelujete, a sve dok još o tome razmišljate znači da niste sigurni. Takođe, treba znati ocijeniti kada je pravi momenat da stanete i prepustite spašavanje nekom iskusnijem, ako niste sigurni da vi to možete“, kaže Aleksandar i dodaje da je jednako bitno
iskustvo, saradnja sa kolegama i poznavanje terena.

U akciji spašavanja na planini Orjen

Zahvaljujući hercegovačkoj građi, fizičkoj i mentalnoj spremnosti sportiste, Aleksandar Janković ističe da je do sada uvijek uspjevao da iz svih situacija izađe kao pobjednik. „Na nama je da pokušamo i damo sve od sebe. Kada jednom nekome spasite život i pomognete, to u vama izaziva nevjerovatan osjećaj sreće i to je poriv koji me vuče da i dalje radim kao spasilac“, iskreno nastavlja Aleksandar.
Pošto je zaljubljenik u prirodu, Aleksandar je i član Planinarskog društva „Vučji zub“ Trebinje od osnivanja, 2007. godine. „Sa ekipom iz moje ulice oduvijek sam išao po okolnim trebinjskim brdima, kulama, boravio u prirodi. Oko kafea ‘Azzaro’ jednom prilikom skupilo se nas nekoliko zaljubljenika u prirodu i rodila se ideja da osnujemo pravo planinarsko društvo sa ljudima koji vole planinu, prirodu i ljude i spremnih da se držimo prirodnih postulata“, dodaje Aleksandar.
Iako su mu planinarenje i boravak u prirodi prvenstveno relaksacija, Aleksandar nastoji svima sugerisati da sa sobom
uvijek nose opremu prve pomoći jer, kako kaže – nikada ne znate kada će vam zatrebati, a planina zna da iznenadi.

Planinarenje – za rekreaciju i fizičku kondiciju

Njegova ljubav su bicikla i gitara. „Vožnja biciklom je poseban doživljaj, a gitara mi služi kao odmor za mozak od urbane
svakodnevnice. Odrastao sam u vrijeme kada su gitare bile popularne, kada se slušala dobra rok muzika, ali i u prirodi nam dobro dođe, da se ponešto odsvira“, uz osmijeh dodaje Aleksandar Janković.
Ovaj izuzetan momak smatra da bi svako trebao nečim da se bavi, kako bi oplemenio svoj duh. „Najgore je sjediti i ne raditi ništa. Tada atrofiraju i fizička i mentalna kondicija. Uvijek sam aktivan i razmišljam čime bih još mogao upotpuniti vrijeme“, dodaje Aleksandar i ističe da su ga sve aktivnosti učinile boljim čovjekom.
„Volonterizam, priroda, druženje sa humanim i pozitivnim ljudima učinilo je da mnogo toga spoznam, steknem brojna iskustva, jer gdje god odeš nešto od iskustva predaš, a nešto uzmeš od drugih. Samo kad nešto radiš svim srcem i dušom – tada je to najbolje što znaš i samo tada daješ maksimim sebe!“
(Radiotrebinje- Maja Begenišić)