Templates by BIGtheme NET
Home » Sve vijesti » Vinarija “Vukoje” najbolja u regiji

Vinarija “Vukoje” najbolja u regiji

ILOK – Na imanju Principovac u Iloku, Hrvatska, u sklopu G.E.T. konferencije o eno-gastro turizmu u petak, 16. februara 2018. godine, “Podrumima Vukoje 1982” iz Trebinja dodijeljena je titula najboljeg u regiji “Regional Trophy”, čime je završena ova četvrta međunarodna konferencija o eno-gastro turizmu.

Ovim su “Podrumi Vukoje” dobili priznanje od petstotinak eno-gastro znalaca i turista, koji su glasanjem nominovali 19 renomiranih vinarija iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Slovenije za ovo takmičenje, a prvo mjesto i “Bijeli grozd” dodijelili ovoj vinariji iz Trebinja te je proglasili najboljom vinarijom i s turističkog aspekta za 2018. godinu.

Pored “Podruma Vukoje 1982”, koji su osvojili prvo mjesto i “Bijeli grozd, drugo mjesto dobila je Vinarija “Vuglec Breg” iz Hrvatske, treće je pripalo “Kopitoviću” iz Crne Gore, četvrto hrvatskim “Iločkim podrumima”, a peto mjesto pripalo je Vinariji “Kovačević” iz Srbije.

“Podrumi Vukoje 1982” se već četvrtu deceniju bave ograničenom proizvodnjom vrhunskih vina i alkoholnih pića. Vinarija se oslanja na moderne tehnologije, kontrolisane procese fermentacije i tradicionalne metode odležavanja vina u hrastovim barrique bačvama u podrumima koji se nalaze osam metara ispod površine zemlje. Na dva lokaliteta gazduju vinogradima ukupne površine 30 hektara, na kojima rastu autohtone i internacionalne sorte vinove loze.

Vinska galerija “Vukoje” je moderan objekat koji je prošle godine posjetilo preko 50.000 gostiju. Locirana je na vrhu ove vinarije i predstavlja ključni portal za ulazak u vinski svijet, koji već godinama, na temeljima koje je postavio njegov otac, gradi Radovan – Rašo Vukoje.

Ovaj višenamjenski objekat s restoranom sa 300 mjesta, vinotekom, tapas barom i dva loungea uvodi vas u mirise, tradiciju i jedinstvenost velikog kulinarskog bogatstva, koje nude veliki regionalni kuvari, a koji sljubljuju Vukojeva vina i svoje kuvarske vizije, činivši tako Hercegovinu i Trebinje nezaobilaznom turističkom destinacijom.

Prilikom primanja nagrade u Iloku Vukoje je naglasio da je ovaj objekat bio ujedno i njegov najveći izazov, jer se, lociran na uzvišenju iznad Trebinja, a udaljen svega 200 metara od samog centra ovog istočnohercegovačkog grada, sam po sebi nametnuo kao posebna niša u “Podrumima Vukoje 1982”.

“U mojoj viziji, prije nego što je izgradnja i počela, taj objekat je trebalo da na moderan i do tada opozitan način objedini sve ono što je tradicija u Hercegovini, moderno u okruženju, a ključno u mom svijetu gastronomije, vinogradarstva i vinarstva. Tu, prije svega, podvlačim ‘Carske vinograde’, koji se nalaze na lokalitetu Ušće, mjestu gdje se, na krajnjem istoku Hercegovine, rijeka Sušica spaja sa svojom sestrom Trebišnjicom. Te vinograde, koji su udaljeni od Trebinja 10 kilometara, krajem XIX vijeka Austrougarska monarhija proglasila je najpogodnijim za žilavku pa je tu te daleke 1894. godine podigla čuvene vinograde, s kojih je ekskluzivno vino otpremano na carski dvor u Beču”, naveo je Vukoje.

Nakon uručivanja nagrade u Iloku, koju je “Podrumima Vukoje 1982” uručila Marina Budimir, gradonačelnica Iloka, Radovan Vukoje je postao “udarna vijest” ovog događaja pa je staloženo odgovarao i na pitanja ostalih novinara, koji su bili prisutni na ovom događaju.

U suštini me zanimao nastavak ove priče pa sam ga zamolio da, nakon presice, dođe do stola gdje je već sjedila nekolicina kolega novinara kojima više ne prija gužva na prvoj liniji novinarske fronte. Dok smo čekali ovog profesionalnog vinara, koji je diplomirao u Srbiji, nakon čega je proveo tri godine u Italiji inspirišući se starim vinskim majstorima i usavršavajući svoje formalno obrazovanje, počeli smo da guglamo šta zaista radi ovaj mladi čovjek. Nije nam trebalo puno vremena, ali ne zbog brzine interneta nego zato što nam se Radovan ubrzo priključio i mirno nastavio tačno tamo gdje je i stao prilikom govora nakon dobijanja “Bijelog grozda”.

“Tu, u sredini ‘Carskih vinograda’, nalazi se i ‘Vinogradareva kuća’, gdje vas tokom vrelog hercegovačkog ljeta očekuju osvježenje dvije rijeke – Trebišnjice i Sušice, naša vina i hercegovački Slow Food, spoj aromatičnog bilja, mesa i sira odnosno svega onoga čega u Hercegovini ima onoliko koliko to okolnosti dozvoljavaju. Ako glumci pozorište zovu daskama koje život znače, onda mi, vinari iz Hercegovine, imamo kamen koji život znači”, smije se Vukoje. Dalji razgovor vodi se uz njegova vina, koja nam se bolje “sliježu” od gomile informacija koje ni diktafoni više ne bilježe jer priča je iz pravca novinar – sagovornik otišla u smjeru srdačnog i otvorenog razgovora pa nam je pristojnost nalagala da pogasimo elektroniku i pokušamo sve to zapamtiti.

Uglavnom, fudbalskim rječnikom rečeno, ovogodišnji iločki vinski laureat postigao je go u gostima, na teškom i zahtjevnom terenu pobrao aplauze navijača svih ekipa i direktno se plasirao u finale. Osim na “Carskim vinogradima”, svoj tim “trenira” i na vinogradima u Zasad polju, koji su podignuti uz samo korito rijeke Trebišnjice na najboljem lokalitetu, koji se nalazi na ulazu u Trebinje. Tu su, na površini od 25 hektara, zasađene sorte vranac, žilavka, cabernet sauvignon, chardonnay, pinot noir, sirah, muskat, merlot, tamnjanika i malvasia dubrovačka.

Posebno je emotivan prema restoran “Villa Pergola”, koji naziva eno-gastronomskim rimejkom svoje porodice. Prije dvije godine ta porodična storija se nastavila s novim eno-gastronomskim pričama iz starog restorana u kojem je sve i počelo 1982. godine (otud i ova kombinacija brojeva u imenu ove vinarije). To su priče u koje je ovaj vješti vinski pripovjedač utkao Hercegovinu, njene okuse i boje, mirise kamena i Mediterana, a tek onda konzumiranje vina i hrane. Pričajući ih na taj način Radovan je ispričao i priču o “Villi Pergoli”, rimejku priče o restoranu “Košuta”, koji je otvorila njegova porodica prije više od tri decenije.

Zaključujem da je na mjestu gdje se danas nalazi “Villa Pergola” počela i priča o vinima uz koja se danas veže ova porodica i nabrajanje svih međunarodnih nagrada koje je dobila Vinarija “Podrumi Vukoje 1982”.

Znajući sve ovo ovogodišnji “Bijeli grozd” i prvo mjesto otišli su u prave ruke, a organizatori G.E.T. konferencije planiraju nagradu “Bijeli grozd” proširiti i na Austriju i Mađarsku pa će biti zanimljiv i rezultat “Vukoja” i u takvoj konkurenciji.

Ovogodišnji G.E.T. trajao je dva dana, a osim o vinarstvu uticajni turistički stručnjaci i predstavnici značajnih turističkih institucija iz Hrvatske i Slovenije govorili su o trendovima i izazovima u turističkom sektoru kako bi se podstakla važnost jačanja saradnje javnog i privatnog sektora za održivi razvoj eno-gastro turizma.

Konkurencija

Konkurencija pretendenata za “Regional Trophy” po zemljama učesnicama je izgledala ovako:

Hrvatska: “Vuglec Breg” Škarićevo, “Maneghett” Bale, “Korta Katarina” Orebić i “Iločki podrumi” Ilok.

Slovenija: “Puklavec Family Wines”, “Movia” Ceglo i “Šćurek” Plešivo.

Bosna i Hercegovina: “Podrumi Vukoje” Trebinje, “Brkić” Čitluk i “Zadro” Domanovići.

Crna Gora: “Plantaže” Podgorica, “Castel Savina” Herceg Novi i “Kopitović” Brčeli.

Srbija: “Zvonko Bogdan” Palić, “Aleksandrović” Vinča i “Kovačević” Irig.

Makedonija: “Chatean Kamnik” Skoplje, “Chatean Sopot” Veles i “Popova Kula” Demir Kapija.

Nezavisne novine

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*