Vasilije Ostroški: Svetac koji čuda čini

Ukazanje lika velikog pravoslavnog svetitelja podsjetilo zbog čega se ne smanjuju kolone koje čekaju na poklonjenje i blagoslov. Duže od tri vijeka traju (ne)objašnjiva iscjeljenja. Neizmerna je njegova ljubav i milost.

DILEMA da li se ovih dana u Ostrogu pojavio lik Svetog Vasilija Ostroškog ili ne, podijelila je vjerujuće, ali i one koji su daleko od Boga i ovog svetitelja. “Novosti” su objavile fotografiju koja ne daje odgovor na to pitanje, jednako kao mnogo puta prije, kada se Čudotvorac prikazivao na ostroškim stijenama, ili kada je spasavao vjernike od obrušenih kamenih gromada, saobraćajnih udesa i drugih nevolja. Ono što niko ne može da potre jeste duga molitvena kolona ljudi sa svih strana svijeta koja traje vjekovima i sliva se ka ćivotu sveca, pristupajući i primajući od njega blagoslov! Mnogi provode noći i dane pod vedrim ili kišnim nebom ispod surovih kamenih gromada u šatorima blizu manastira.

Kao paroh nikšićki pri Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog, udostojen velike Božje milosti da bude pored moštiju Čudotvorca je i otac Dragan Krušić, svjedok mnogih iscjeljenja i uslišenih molitava.

– Ko je god došao i pristupio njegovim svetim moštima, iskreno s ljubavlju i poštovanjem, Sveti otac Vasilije ga je istinski utješio i pomogao mu – kaže za “Novosti” protojerej stavrofor Krušić. – Neizmerna je njegova ljubav i milost, a čudesa svakodnevna, jer ta priča traje preko tri vijeka.

Neka od ovovremenih iscjeljenja preneta su i na filmsko platno, poput onog koje se dogodilo teško oboljeloj Ruskinji Sofiji, muslimanki iz Baškirije, kojoj je lobanja bila odvojena od kičme. Danas je ona zdrava uprkos prognozi ljekara, a poslije isceljenja primila je pravoslavnu vjeru. Sofija skoro nije mogla ni da hoda. U Ostrogu je primila Svetu tajnu krštenja, a zatim moleći Svetog Vasilija za pomoć dobila i iscjeljenje.

Nedavno se iznenada obrušila stijena na ulaz palionice svijeća i nikog nije povrijedila! Pamti se čudo ostroškog svetitelja iz vremena Drugog svjetskog rata, kada se njemačka avionska bomba zarila u stijenu i nije eksplodirala, pa potom događaja iz novijeg vremena kada su se kolica sa bebom survala u provaliju i raspala u komade, a djetetu ni po prstu! Ostroški zapisivač jerođakon Pantelejmon je 11. avgusta 2005. godine opisao iscjeljenje petogodišnje Aleksandre od meningitisa i epilepsije zastupništvom Svetoga Vasilija, a po kazivanju njenog oca Srđana iz Beograda:

– Na nogama je bolovala meningitis, tako da ubrzo nije mogla ni da stoji, niti da hoda. Uz veliki trud ljekara počelo je liječenje izuzetno jakim lijekovima. U međuvremenu joj je bila dijagnostikovana i epilepsija. U Ostrog je dovedena avgusta 1999. godine u veoma lošem stanju. Roditelji su je unijeli na rukama sa temperaturom i velikim limfnim otocima na vratu. Kod ćivota je Aleksandri očitana molitva. U toku molitve majka je držala Aleksandru i osjetila je utjehu od Svetitelja, potvrdu u duhu da će sve biti u redu, da će njihove molitve biti uslišene. Aleksandra je, potom, trčeći stigla do konaka, a zatim i do donjeg manastira, vesela i razdragana. Po povratku u Beograd, izvršeni su pregledi i rezultati testa na meningitis su bili negativni. To se desilo bez ikakve terapije, a na veliko čuđenje neurologa iz Neurološke klinike u Palmotićevoj ulici u Beogradu. Aleksandra danas ima trinaest godina, odličan je učenik, pjeva u crkvenom horu, svira klavir i dolazi na poklonjenje Svecu svake godine u Ostrog.

Zapisano je i iscjeljenje dječaka Nemanje iz Plava, koji je ima jake glavobolje. Međutim, desilo se da škola u kojoj je išao organizuje jednodnevnu ekskurziju do manastira Ostrog. Dječak je imao nesnosnu glavobolju sve dok nije pristupio svecu i pomolio se za pomoć nad njegovim moštima. Tada je dječakovim mukama došao kraj, i kući se vratio potpuno zdrav.

MITROPOLIT AMFILOHIЈE – PRVI put posjetio sam manastir Ostrog kada je moja majka Mileva 1937. godine, noseći mene ispod svog srca, prešla preko planina i stigla u neko doba, tu prenoćila, pričestila se, a potom se vratila kući. Kada se vratila iz Ostroga sreo je moj djeda Radisav i rekao joj: “Nevjesta, ako to što nosiš pod srcem bude muško to će biti moj pop, jer odavno kod Radovića nije bilo popova.” To je moja majka zapamtila i kad sam završio fakultet pitala me gdje ću nakon toga, a ja kažem da idem u kaluđere. Tako se ispunilo ono što je moj djeda rekao majci kad se vratila iz Ostroga, a ja sam još bio u utrobi. I eto postao sam pop, postao sam vladika, izjavio je nedavno mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.

(RTRS)