Pjesnikov oproštaj od prijatelja – POSLEDNJE PISMO

Mladi trebinjski pjesnik Predrag T. Janičić sjećanje na prijatelje kojih više nema ovjekovječio je pjesmom „Poslednje pismo“. Odlučili smo da je podijelimo i sa našim čitaocima.

Milošu, Nemanji, Marku i Ani

POSLEDNJE PISMO

Uzeh pero u desnicu

pa mastilom počeh šarat

dok mi ruka podrhtava

duša stade progovarat,

Jadikovat i nabrajat

dok u njedra srce peče

bole rane što ne mogu

nikad’ da se izliječe.

Sve drugari moji mili

za Hristovu sofru sjeli

Miloš Mrdić prvi veli

u oblake da se seli,

A Mirdinja za njim Neno

k’o soko se sivi vinu

i odletje Svetom Đurđu

u njegovu carevinu,

Marko Đerić snažan kao

suvi Orkan kada duva

pa ga Gospod sebi pozva

da mu rajske vrte čuva,

A sad Ana, ljuta rana

k’o sirena il’ Boginja

zaplovila rajskim morem

ode vječno iz Trebinja.

Znam da vam je tamo divno

moji divni prijatelji

u lijepom Božjem carstvu

đe caruju svetitelji,

Ali zašto napustište

rosna jutra s’ Leotara

i Trebinje naše milo

grad proljeća i behara,

Što platane ostavište

zar vam neće s’ Trebišnjice

nedostajat hladna voda

da mijete mlado lice?

Ako nekad poželite

raba mene i pjesnika

ja ću vama rado doći

u aleju besmrtnika!

S’ ljubavlju, Predrag T. Janičić

Radiotrebinje