FEĐA ISOVIĆ Ne dopuštam da me famozni prazni papir pobijedi

Feđa Isović, Trebinjac sa sarajevskom adresom, piše jedan od najzanimljivijih scenarija – za hit seriju “Lud, zbunjen, normalan”. Upravo je na Face TV-u počelo prikazivanje novih epizoda ovog sitkoma, koji nasmijava gledaoce širom Balkana. 

U razgovoru za “Dnevni avaz” Isović je otkrio da je teško pisati humor te da nema posebnu formulu za stvaranje. Smatra da dobro poznaje sitkom, što mu olakšava da osmisli nove dogodovštine Izeta, Faruka i Damira Fazlinovića. U novoj sezoni igraju sjajni glumci iz cijele regije.

– Bit će novih zapleta na stari način. Ne mislim da u seriji kao što je ova, postoji prostor za izmišljanje tople vode. Važno je napraviti dobar zaplet, a onda imati dobrog reditelja i dobre glumce koji to mogu da iznesu. Pored naše stare i provjerene ekipe, pojavit će se i sjajni glumici Branislav Lečić, Tarik Filipović, Jelica Sretenović, Aljoša Vučković, Jelena Stupljanin, Nataša Ninković, Ivan Bekjarev… Sretan sam da mogu najaviti i povratak dive Milene Dravić u neke od epizoda – kaže Isović.

Zanat i talent

Na spomen ove serije, kod ljudi se primijeti osmijeh na licu. Kako ste to uspjeli?

– Kako prolaze godine, primjećujem da sve brže i sa manje napora sastavljam epizode. To mi govori da je ipak više riječ o zanatu nego o talentu.

Kako birate saradnike?

– Pisac bez dobrog glumca jednako je hendikepiran kao i glumac bez dobrog pisca. Ne mogu vam reći kakva je privilegija pisati za, recimo, Mustafu Nadarevića. Naravno, potpuno je jasno da bez njega, a zatim i bez Senada, Moamera, Tanje, pokojnih Vanje i Žana… ova serija ne bi bila ista.

Pretpostavljam da bude trenutaka kada Vam ponestane inspiracije. Kako onda reagirate?

– Dakle, zagrijavam stolicu. Ne dopuštam da me famozni prazni papir pobijedi i da odustanem zato što ne znam o čemu bih tog dana pisao. Sjedit ću nad praznim papirom onoliko dugo koliko treba da on na kraju bude ispisan. Uporan sam k’o konj.

Danas je serija “Lud, zbunjen, normalan” jedno od najgledanijih ostvarenja na području Balkana, daje li to i Vama neku popularnost?

– Popularnost je fenomen koji prati glumce, pjevače. Koliko god je neko njegovo djelo popularno, scenaristu ipak malo ko poznaje na ulici. Ipak, ponekada se neka teta za nekim šalterom nasmiješi, jer me je prepoznala. Uglavnom mi nije neugodno kad se takvo što desi.

Je li bilo teško naći zamjenu glumcima poput Miraja Grbića i njegove supruge? Prvobitna postava glumaca bila je dobro uigrana ekipa.

– Miraj tek dobiva više prostora nakon što seriju napušta Milan Pavlović. Dakle, i sam Miraj je u neku ruku bio zamjena, a danas je potpuno jasno kako je upečatljivo izgradio lik Čombeta.

Poslije njega, tu poziciju popunjavao je prvo Ljubomir Bandović, a zatim i Branko Janković, obojica vrhunski glumci i komičari. Drugim riječima, nije lako izgubiti važan i izgrađen karakter, ali se dobrom podjelom i to može postići na bezbolan način. Mi, srećom, imamo Juku (reditelj Elmir Jukić, op. a.), on je veliki mag kastinga.

Ono što je posebno u vezi s ovom serijom jeste činjenica da ljudi po nekoliko puta gledaju istu epizodu i svaki put se smiju kao da je prvi.

– Da, to je stvarno čudno i jedno od onih saznanja koje godi u ovom poslu. Želim vjerovati da to govori o kvalitetu proizvoda koji zaista strastveno i s ljubavlju svi u ekipi radimo.

Komedija i drama

Napisali ste scenarij za dramu “Halimin put”, koja je potpuna suprotnost sitkomu “Lud, zbunjen, normalan” i film je osvojio brojne nagrade. Šta ljudima u BiH danas više odgovara – tužna drama ili komedija?

– Oba žanra su jednako važna. Ako pričamo o našem okruženju, onda nam je komedija neophodna kako bismo sačuvali mentalno zdravlje. S druge strane, drame poput “Haliminog puta” važne su nam zbog spoznaje o sebi samima. Siguran sam da će u regionu slične priče inspirirati autore još godinama.

Šta Vam je lakše pisati – komediju ili dramu?

– Ne bih mogao reći šta mi je draže ili lakše raditi. Često se dok radim sitkome smijem, ali sam isto tako znao plakati dok sam pisao “Halimin put”. Obje te emocije su veoma važne za mene. No, bio to sitkom ili drama, ljudi moraju vjerovati u ono što gledaju. Pokušavam da na jednako uvjerljiv način pišem i jedan i drugi žanr.

Šta ćete sljedeće raditi?

– Sad je već izvjesno da ćemo nastaviti s “Lud, zbunjen, normalan” i u narednoj godini. No, ja se polako pripremam i za dan kada će ova serija biti ugašena. O tome ćemo pričati kada za to dođe vrijeme.

Kriza srednjih godina

Serija “Kriza” također je izašla iz Vaše scenarističke radionice.

– Uživao sam pišući tu seriju. Serija govori o krizi srednjih godina pa je dovoljno raspitati se koliko je meni godina da bi se otkrio izvor ideje. Naravno, moj bend “Karne”, koji svira već šest godina, i sve što se dešava oko njega, neiscrpno je vrelo. Za one koji nas nisu slušali, imaju priliku 20. novembra u sarajevskom “Cinemasu”. Bit će žestoka svirka.

Pozitivan učinak na ljude

Kakav je osjećaj kada znate da su ljudi nasmijani zbog onoga što ste Vi osmislili?

– Ne razmišljam previše o tome. Nadam se da ovo što mi radimo, ima neki, makar i malecki pozitivan učinak na ljude.

Umjetnička situacija

Imate li neki stručni naziv za trenutnu umjetničku situaciju u BiH?

– Lud, zbunjen, normalan.
Autor: Edina BAKIĆ/Avaz.ba